Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
aaaaa.......neeeee.....zastooooo???necuuuuu.......maaa.... znam da sam dosadna al kaj bum ve? nedaaaaa mi seee......ma damed..moram.. jesu li riječi suvišne? mogu li ikad uopče izraziti ono sto osječamo?kako se osječamo?jesu li isprazne?neodgovarajuce? jesu li zato lose?? pogresne?trebamo li ih izbjegavati zato?neke stvari prepustiti tišini?Ali ne onoj ispraznoj i napetoj...Volimo li iskreno samo one ljude s kojima tišina..pogled...gesta...ali najglavnije ..tišina govori sve? dali su to ljudi koji razumiju bez riječi? pomazu samom svojom pojavom..prisutnošću tako reci..nekom...aurom?poznajemo li najbolje ljude pred kojima nam nije potrebno razbacivati se teškim i "pametnim" rječima..glupim dječjim foricama ili "dubokoumnim" latinskim izrazima..iza kojih se skriva nist vise nego nepodnošljiva.....Praznina?dali kad i izgovorimo konačno rječi koje su potrebne to jednostavno nije dovoljno?da neke pripadaju trenutku a ne vječnosti? da se teba i dalje truditi oko emocija premda smo izrekli ono sto nam je u srcu..iz razloga jer zivot ne stoji...tece..nastavlja se..on je rijeka....koja s sobom povlači bezbroj kamenčiča...bezbroj novih kamenčića....tako i zivot...mda...kao veli sanja...:svaki kraj u zivotu je samo tek nista drugo nego još jedan početak.... ajd..eto vam post....ima da me pustite na miru kaj se toga tiće bar sljedeča 2 tjedna...:P satyrčeku..:P BATHORY-THE RAVENS Steadily on jagged wings. Feathers black against the burning sky. Spread your wings and ride the wind. Gaze down on me with blackest eyes. Fly my Ravens, fly ahead. Over the mountains and endless sky. Fly my Ravens, over my head. Let the wind carry you up high. Fly my Ravens, it’s time to fly. And for me maybe to die. |
novi post?o da da...:P I htela bi ga posvetit nekim ljudima koje jako al jako puno fest volim..i vjerujem im pa skoro slijepo... sam njih 3 meni znače nekaj najvise na ovom svjetu..i onak...tesko je nekad pronaci riječi koje odgovaraju osjećajima..al mislim da oni znaju...moraju da znaju...osoba nambr š..sanjek.. do koje mi je jako stalo uletela je u moj zivot pa cisto pa slucajno...dal je trebala pejntbal kuglica v oko za to?no..uglavnom..rekla je da osoba koja nikad nije voljela nije čovjek....a ja velim da osoba koja nije pokazala nikad da voli nekoga je onda jen glupi retardirani manijak..ta osoba mi uvjek nekak izmami smajl na lice...nekak joj uspjeva jednostavno..zraci necim..necim onak...neobjasnjivim...:) osoba nambr đ..majček moj..je neko bez koga ja stvarno....al stvarno nebrem preziveti na ovom jebenom planetu....uvek je tu..bila ona nasmijna il bila ona tuzna...zajedno se smijeno...zajedno tugujemo....al joj nedam da pusti jednu suzu...morala mi je obecati...:) jer nikad nebres plakat za nekim ko je toga vrijedan...nikad...ak moras plakat jer je neko napravil tebi sranje onda to tek pokazuje kolko ta osoba nije vrijedna...jaj..i opet..kak smo se upoznale?nist vise nego slucajnost...cak znam i datum..heh...na valentinovo...ja dezurna ona nema 1. sat al se pojavi v skoli sam zato kaj samo njoj nisu javili...od onda vise ne vjerujem u slucajnosti...sve ..al bas sve se dogada s razlogom...ma oke...osoba nambr žnj. satyrček moj.. hmm..postao je razlog zakaj ja volim kaj sam opče ziva još...razlog zakaj ja mozda po prvi put v zivotu mogu iskreno reci da sam sretna..bil je djelic koji je dugo falil...jedna od te tri osobe koja su zasluzne zakaj ja ponovno vjerujem ljudima...neznam...ko da je bacil spella na mene..:P hmm...i da stavim malo i poezije..engleske il škotske narodne...nasla sam to v jednoj knjigi kod sanje jucer..o vilenjacima...al vatever...tu je... "opet će me u zagrljaju tvom pretvoriti,gospo, u gvođže usijano u peci, al čvrsto me drži, bez straha, jer ja te necu opeci..." tak ja osjecam prema njima...da me nebudu opekli...da me nebudu iznevjerili... dal je pametno vjerovat ljudima? ja im prva nebi trebala....al jednostavno...posebni su svaki na svoj nacin...i svaki me na svoj nacin zacaral...i nema mi pomoci...:) i zato sam sretna.... |
Studem smrti počiva na tvojim vjeđama.. Otrov samoće u izrezanim venama.. I tek vječno pitanje na mojim usnama.. Kad bih znala o cem razmisljas.. Na tim purpurnim oblacima.. Kad bi samo znala dal zvijezde Nastoje da mi te ponovno otmu.. Uzeta mi je vlast nad samom sobom.. Predajem se... Idem k tebi.. Da lutamo purpurnim oblacima..zajedno.. novi blog...novi početak...onaj haker mi bas napravio uslugu pretvorivsi mi blog u boju secerne vate..:P depresivna pjesma? nije... ovo je jedno rijetko doba...doba kad ja mogu reci da sam sretna... ne dogada se cesto..ne dogada se meni nikad....al jednostavno...usla je neka carolija u moj zivot...i ucinila svaki dan magicnom i nezaboravnom pustolovinom....i ja samo cekam kad ce me netko probuditi iz tog sna..jer u neke stvari još ne mogu vjerovati da se dogadaju....ali necu strahovati kako sam uobicavala uvjek..strahovati kad ce neko razbiti tu savrsenu iluziju...uzivam u njoj koliko mogu.... i nista me ne moze sresti....da..znam da ce to jednom prestati..i da cu valjda puzati u najvecoj agoniji mog zivota..al neka....spremna sma na sve.... pozdraf ljudi....:p |